četvrtak, 21. prosinca 2023.



Najnoviji radovi , digitalne ilustracije  koje su nastale na temu "pogled sa prozora djetinjstva" . Zimske sjene  grana  čija je tamna čipka na podlozi od neba rađala neobični svijet likova, prizora i priča.U početku su ti prizori u mojim radovima nosili monokromnu skalu od sive do crne a onda se rodila pred dvadest godina boja. Danas likovi pričaju nove priče a boja je dominantna. Nastale ilustracije i tekstovi koji ih prate čekaju svoj nastavak tijekom 2024. 


Pojavila bi se iznenada i tako je i odlazila. Nisam o njoj ništa previše znala. Kao uostalom o nikome od njih. Ona me privukla tišinom koja bi ju čudesno obavijala. Ja sam razumijevala tišinu. Uvijek je dolazila u pratnji dva oblaka iz kojih je sniježilo . Meni su se te bijele pahulje uvijek iznova sviđale. Divovskim cvjetovima sniježenje nije smetalo. Nosila je košaru i u košari grad a ispod grada u moru zlatne ribice. Svaki put bi mi rekla ime grada i nadodala da ove zlatne ribice ispunjavaju više od tri želje. I svaki put ja bih zaboravila ime grada. Možda će vas podsjetiti na neki grad pa mi javite.



Zime su bile sa puno bure. Sunčani prosinački dani kao da bi noć odgađali. Crvenilo neba zadržalo bi se među borovima pa polako, jako polako postajalo tamnije, tamnije, pa sve više ljubičasto, modro. ..Iščekivala bih ga. Nije dolazio svaku večer. Nije uopće često dolazio. Ali ja sam nekako znala kada će se pojaviti. A da me sada pitate kako , ne bih vam znala odgovoriti. Bio je suzdržan. Sa svojom svitom; jednorogom i jatom zlačanih ptica klizio je mirno i odmjereno do u tamnu boju noći. Gledala bih ga bez daha, bez želja ....Prije nego li uđe u noć on i jednorog zaustavili bi se na tren. Tako mi se barem činilo. Jedna od zlačanih ptica odlepršala bi. Prizor bi nestao a ulične svjetiljke počele bi se paliti. Jedna za drugom.


Od svih bića iz one tamne čipke na podlozi od neba ovo biće se pojavilo prvo.. Vitak , visok, nekako čudovito lijep. I pored njega uvijek negdje u blizini bilo je ovo drugo biće. Zvala sam ga pastir pa anđeo ali čini mi se nije ni jedno ni drugo. Kada se pojavila boja učinilo mi se da je neki vladar. Ništa od toga , čini mi se.
Izroni iz šume kada postavljam jako puno pitanja. Stoji , šuti i nježno me gleda. Učinilo mi si jako puno puta da se smiješi.
Pred koji dan prvi puta je progovorilo ovo biće. Reklo mi je moju najveću tajnu: tvoje je mjesto tamo gdje si ti.


Stajao je na rubu šume kad sam podigla glavu. Sam. Netremice me promatrao. Shvatila sam da me je on ugledao puno prije nego li sam ja njega opazila. Htjela sam mu doći bliže a on kao da me je čuo, odšetao je dalje u tamnu šumu.
Ostala sam u mraku. Svjetlo je sa njim otišlo dalje...

 


Ona bi dolazila kada je nešto bilo gotovo..
S njom bih se opraštala od svega što sam morala napustiti jer je bilo dovršeno. Ona bi me samo gledala i ostajala toliko dugo dok me tuga ne prođe. Ja ne znam što je ona radila ali znam da je tuga prolazila. Tada bi cvijet koji je nosila spustila na zemlju i rekla tiho : niknuti će
Nije nikada odlazila prije nego li zaspem




Kada bi u noć tonula tamna čipka grana pojavio bi se on. Rogovlje mu je svjietlilo sa tisuću svjetala. I rep. Sad kad bolje razmislim možda je on bio zadužen za taj dio svijeta kako bi postavljao zvijezde na nebo. I pored te svečanosti svijtlaca u koja je bio uronjen on bi mene nasmijavao. Čudno bi mlatarao bradom i mrsio svoje rogovlje o jedva još vidljive grane. Pa bi ih izvlačio, skakao, a svjećice bi se zatresale, otresale, vješale o nebo....Mrak bi došao a ja
bih se se smijala i smijala i smijala. ..I čula bih u sebi : kada se daš nasmijati strah nestaje...



Nju bih vidjela samo jednom. I to u drugoj polovini zime. Rekla bi mi da je to vrijeme kada se prave ljubičice, fijoice. Ja nisam razumjela kako se to prave fijolice ali sam joj rekla da ih jako volim. Učinilo mi se da nisam niti trebala joj to reči jer valjda razlog što ju vidim jest bio taj što ja volim fijolice. Svuda oko nje je bilo zlatnog i ljubičastog praha i sve bi ostalo svjetlucati još dugo nakon što bi noć sve u sebe ukupila.
A ja bih gledala u taj treperavi zlatni prah na noćnom zimskom nebu i zaspala.